Zašto sam se odlučila na poduzetništvo?
Cijeli radni vijek provela sam radeći za druge i to isključivo privatne poslodavce. Rad u državnim institucijama nije me zanimao, jer me oduvijek odbijala ta tromost, inertnost i nezainteresiranost koja vlada u velikim sustavima. Tako je bilo prije, tako je i danas.
Prvi radni odnos bio je posao gdje sam odlazila na posao sretna. Pomalo čudno, jer zasnovala sam ga sa 19 godina, bez radnog iskustva, mlada i neiskusna. No to nije pokolebalo moju tadašnju šeficu da me zaposli, nauči svemu potrebnom za posao i brzo mi pokloni svoje povjerenje. I ono meni najvažnije, da me cijeni i poštuje kao radnika i osobu.
Trajao je 7 godina i potrajao bi i duže da se šefica nije razboljela. Zadnjega dana bilo je i suza. Iako u tom trenutku nije imala novca za otpremninu, istu mi je naknadno isplatila na rate. Drago mi je da sam imala priliku raditi za takvog poslodavca i uvijek je se rado sjetim, iako, na žalost više nije među nama.
No za većinu drugih poslodavaca ne vežu me baš ružičaste uspomene. U nastavku svoje karijere doživjela sam zaista svašta, od otkaza nakon 10 godina rada kao višak bez lipe otpremnine, preko toga da sam u jednom uredu od cijenjenog radnika, preko noći došla do statusa da više ništa što bih napravila nije bilo dobro, pa do toga da te tvoji nadređeni nisu u stanju pozdraviti, da svakodnevno na poslu zajedno s kolegama radiš u okruženju gdje nadređeni ima ispade u vidu psovanja, vikanja, udaranja po stolu, pa do toga da neki stvarno doslovno primjenjuju onu famoznu rečenicu „radnik je dužan obavljati i sve druge poslove po nalogu poslodavca“ tako da tvoji zadaci postaju doslovce sve čega se sjete. Jedan me čak tražio da mu šivam gumbe na kaputu jer citiram „njegova žena baš nije vješta s iglom i koncem“. Bolovanje je naravno kod većine bilo nepoželjno jer te nema tko zamijeniti na tvom radnom mjestu 10 u 1, a godišnji sa 28 godina staža bio mi je minimalan, tj. 20 dana.
Često me ljudi pitaju bojim li se ulaska u poduzetništvo. Da, bojim se.
Pa zašto sam onda dala otkaz i odlučila se na ovaj rizik i neizvjesnost, a imala sam stalan posao, a neposredno nakon otkaza čak i ponudu za sličan posao uz obećanje o odličnoj plaći i uvjetima rada?
Zato jer imam previše godina da bih vjerovala u bajke i jer sam odlučila da mi je dosta rada u atmosferi loših i poremećenih međuljudskih odnosa lišenih elementarne kulture i međusobnog uvažavanja.
Ovime nikako ne želim sve poslodavce strpati u isti koš, niti uvrijediti poštene poslodavce, jer sam se osvjedočila da ima i takvih, ali oni su, na žalost, izuzetak i manjina.
Odlučila sam se za poduzetništvo jer želim raditi s ljudima koje ću sama birati, koji će mi biti motivacija da ujutro ustajem s voljom za posao i inspiracija da svakoga dana budem bolja verzija sebe.
I na kraju, zato jer volim raditi, jer nikada nisam bježala od obaveza i zato što su upravo loša iskustva samo još više učvrstila moje uvjerenje da ako sam sve ove godine izdržala i bila pomoć i podrška drugima da izgrade svoja carstva od nule, da ću onda uspjeti izgraditi i svoje u kojemu će vladati meni bitne ljudske i moralne vrijednosti.
Nadam se da ću u tome i uspjeti. Zašto? Zato jer jedina opcija ako ne uspijem je vratiti se tamo od kuda sam nebrojeno puta poželjela pobjeći.
Poslužit ću se jednom poslovicom: „When life gives you lemons, make lemonade“. A ja sam svoju limunadu već počela raditi. Napisala sam poslovni plan, odobreni su mi poticaji, samostalno sam napravila svoju web stranicu.
Svjesna sam da je ispred mene još puno posla, truda, odricanja i upornosti, ali za mene to nije ništa novo. Jedina razlika je da ovoga puta radim za sebe i svoj račun, a nakon svega što sam prošla i vidjela radeći za druge, ne bojim se da mogu izdržati puno toga.
Zato se iskreno veselim poduzetništvu i slavim svaku malu pobjedu ☺️🩵.
I za kraj bih još htjela zahvaliti ljudima koji su mi pomogli na početku mog poduzetničkog puta. Ima tu onih koji me znaju godinama, ali isto tako i onih koji me osobno ne poznaju, a koji su mi u situacijama kada mi je bilo potrebno, bili spremni pomoći i nesebično podijeliti svoje znanje i resurse. Pojedince neću poimence nabrajati, oni će se prepoznati, ali bih svakako htjela istaknuti Facebook grupu za žene poduzetnice “Be Your Own Boss” https://www.facebook.com/groups/213635543353306 i istoimeni portal https://www.beyourownboss.hr/ gdje sam pronašla zaista nevjerojatno veliku količinu korisnih informacija.
Ljudi, hvala vam svima od ❤️